U
okviru tradicionalne manifestacije „Polimske književne staze”, u prostorijama Narodne biblioteke „Dr Radovan Lalić” u Beranama, održano je književno veče posvećeno Aleksandru Lesu Ivanoviću. Tom prilikom, u prisustvu Lesovog sina, šahovskog velemajstora, Božidara Ivanovića, promovisana su i Ivanovićeva sabrana djela, koja je za štampu priredila Izdavačka kuća „Unireks”. Govoreći o Ivanovićevom životnom putu i književnom stvaralaštvu prof. dr Dragan Koprivica je naglasio da je Leso bio najveći lirski pjesnik Crne Gore i ličnost koja zaslužuje duboko poštovanje.
– Ivanović je sa imidžom tihog i smjernog Cetinjanina minuo Crnom Gorom, voljen i poštovan od svih dobrih ljudi i dobrih poznavalaca i ljubitelja prave poezije, kako na našim, tako i širim prostorima. Često o značaju jednog stvaraoca, uz njegovo djelo, govori i lista imena koja su o njemu pisala, i nehotično pokazujući zbornik svojih autoriteta o kakvom je stvaraocu upravo riječ. Za Lesa Ivanovića možemo lako ustvrditi da su upravo najuglednije ličnosti iz svijeta književnosti i kritike u Crnoj Gori, i šire, posvetile najljepše stranice pjesniku, izdižući ga na pijedestal dostojan velikih stvaralaca – naglasio je Koprivica.
Analizirajući književno stvaralaštvo Lesa Ivanovića književnik Budimir Dubak je istakao da kroz njegovu čitavu poeziju dominira sjenka, od stihova posvećenih Njegošu pa sve do pjesme „Ljudi – sjenke”.
– Aleksandar Ivanović svoje pjevanje o sjenci zaokružuje u pjesmi - autoportretu - „Ljudi-sjenke”. On nabraja tipove ljudi – sjenki. Jedni „Kao da nogom stupaju po pamuku”, drugi su ćutljivi patnici, koji na teška ogrešenja o njih, prolaze „nevini nalik cvijetu”, treći su usamljeni i boni, „što žive kao samotna i divlja drača/ali sa bodljama unutar okrenutim”. Zajedničko im je što „mile kao sjenke”. Tek kad nestanu, saznajemo, s posmrtnih plakata, „da su i oni sa nama živjeli”. Jedan od tih ljudi – sjenki je bio i Aleksandar Ivanović, čije djelo ostaje trajno u našoj književnosti – istakao je Dubak.
Slično je zaključio i predsjednik Udruženja književnika Crne Gore Novica Đurić naglašavajući da su u pjesmama Lesa Ivanovića jasno naznačene sve njegove patnje, slutnje, nemoć, usamljenost, žal, samoća, tuga i oproštaj.
– U pjesmama Ivanovića rijetko se pojavljuje onaj obećavajući pogled kroz prozor nade gdje uzaludno očekuje ono čega nema. I zna pjesnik da toga i neće biti, ali treba vjerovati kako je možda najveće ono čega nema. Nenametljiv, nježan i tih, Leso je na sebi svojstven način volio život. Koji, čini mi se, nekako pjesnicima prije mine no ostalom „svijetu”. A taj tren od života, ta kračica, neprestani osjećaj prolaznosti, ispisali su posebnim rukopisom pjesnikovu tugu i melanholiju i ono što je on osjećao, pohranjivao u srcu drugima je bilo nedokučivo – kazao je Đurić, dodajući da je Leso, pjevajući bolu, ostao nježan i tih onako kako u pjesmi „Ljudi-sjenke” pohrani lični udes i tragiku ljudske sudbine.
U svom obraćanju pjesnik Darko Jovović je istako da su lirski iskazi Lesa Ivanovića plod pjesnikove potrebe da se odbrani od nametnutog mu života uokvirenog različitim lomovima pred kojima ni najneosjećajnije biće ne može ostati ravnodušno.
– Njegovi katreni odišu proticanjem vremena, a vrijeme i onda i danas, bez obzira na protok i distance, nije lišeno melanholije, kao što ni iz godina generacija rođenih poslije Lesove smrti nikakve moderne književne forme ne mogu nadvladati poetsku jačinu koja dopire iz njegovih pjesama, bez kojih bi sveukupna umjetnost u Crnoj Gori bila znatno siromašnija. Te pjesme i danas hrane duhovnom hranom Lesovu sabraću po peru, a naročito one koji se bratime sa cestama iz kojih olistavaju sjećanja i pretvaraju se u snove za koje java nije lijek. Olistavaju proljeća i jeseni”, „jasike” i „slomljena okna”, „kari Šabanovi” i „kradljivci neba”, „mijene” i „varke”, „Biljarda” i „potonja ura Rada Tomovoga”, olistavaju „kućišta u polju” i svekolika Crna Gora, koju Leso u jednom stihu nazva siromašicom slovenskom – naveo je Jovović.
Tokom programa, čiji su medijatori bili Irina Zečević i Vasko Dragović, svojim stihovima predstavila se i pjesnikinja iz Trstenika Olivera Cvetić. Organizator večiri bio je beranski Centar za kulturu, a pokrovitelji Ministarstvo kulture i Opština BeraneD.J.